Otvorena rana
Ogrebotina na stopalu postajala je sve više inficirana, vjerojatno zbog biljne prašine. Nakon otprilike 3 mjeseca stopalo mi je bilo tako debelo, a rana je postala tako tamna, da sam jedva hodala. Tada sam otišla liječniku, koji mi je rekao da je to trovanje krvi i da mi nakon još nekoliko dana više ne bi mogao pomoći.
Nakon dužeg liječenja kortizonskom mašću nakratko sam se osjećala bolje. Ali onda, unatoč masti, to se pretvorilo u bolno stopalo, jer sam i dijabetičarka.
Godine 2003. pridružila sam se Krugu prijatelja Brune Gröninga. Pokušala sam iscijeliti stopalo, ali ostalo je otvoreno i debelo i svrbjelo me je. Dakle, ništa se nije promijenilo sljedećih nekoliko godina, unatoč raznim mastima.
Nakon 4 godine stvorila se svijetla koža na otvorenom dijelu, ali je uvijek svrbjelo i stalno sam češala ranu. Kada je Zajednica Kruga prijatelja u rujnu 2008. godine postala Slobodna Zajednica, primijetila sam da se mnogo lakše prepuštam i sve lakše predajem. Stopalo mi je i dalje ostalo isto, ali me više nije svrbjelo, osim u dodiru s vodom.
Negdje u studenom, dok sam se kupala, odjednom sam primijetila da me stopalo više uopće ne svrbi i sinulo mi je da to traje već duže vrijeme. Zacjeljivanje je moralo nastupiti između sredine listopada i studenog. Stopalo je zaraslo i imalo je sasvim normalnu boju. Nisam ni primijetio dan iscjeljenja. Do danas stopalo nijednom nije puklo i nikada me nije svrbjelo u dodiru s vodom. Nakon samo 2-3 mjeseca u samostalnoj Zajednici Brune Gröninga, dobila sam iscjeljenje.
Najsrdačnije zahvaljujem Bogu za ovo iscjeljenje.