On je jasno opominjao:
„Svi smo mi ovisni o Bogu. Bez Boga nema života, jer Bog jest sam Život!“ (05.10.1958.)
„Bog je nama sve, a što smo mi bez Njega? Ja kažem potpuno uvjereno – jedno ništa!“ (04.12.1958.)

U svim njegovim predavanjima govorio je uvijek iznova o tome, koliko je važno da čovjek dođe do samospoznaje. Sve ljude, svejedno koje religije ili nacije, nazivao je Božjom djecom. Objasnio je, da svatko mora spoznati zakone stvaranja i ravnati se prema njima.

„Naš stvarni „Domaćin“ na ovoj Zemlji je Bog (…) i mi se moramo ravnati prema našem Domaćinu.“ (03.10.1958.)
„Svako živo stvorenje pripada Bogu, a Bog ima jedan, znači svoj Zakon. Tko ga ne poznaje, tko ga ne prihvati u srce, ne slijedi ga, taj tada nema uspjeha.“ (datum nepoznat)

Opominjućim riječima ljude je najozbiljnije pozivao na veliki preokret. Bio je uvjeren u to, da je radi neposlušnosti prema mudrim Božjim Zakonima na Zemlji nastalo toliko mnogo bijede i nevolje.

„Bog ne želi niti jednom čovjeku, niti jednom svom stvorenju oduzeti slobodnu volju.“ (05.10.1958.) , objasnio je dalje. No, rekao je također: „Božja Volja je određena. Bog želi da čovjeku bude pružena pomoć, ako je spoznao da ga zlo uništava. Bog mu pomaže, Boga ga vodi i Bog također i oprašta.“ (05.10.1958.)

Mnoga svoja predavanja završavao je riječima:
„Ljubite život – Bog! Bog je posvuda!“ (04.12.1958.)

Rekao je:
„Zar Isus Krist nije bio čovječanstvu najveći uzor? (…) On je činio sve to, što je imao za činiti, sve to, što mu je Bog rekao. Išao je onamo, kamo ga je Bog vodio, a ne ljudi. I On je govorio sve to, što je Bog Njemu rekao. (…) To je, eto, Učenje Isusa Krista, koje morate prihvatiti u vaša srca. (…) Krist nam je toliko toga dobroga dao za naš životni put. Zašto ljudi to Dobro nisu prihvatili u srce, zašto to nisu u sebe primili?“ (04.12.1958.)

Središnje mjesto u učenju Brune Groeninga je poziv svim ljudima da ozbiljno slijede Krista.

“Stvarno istinski kršćanin može biti samo taj, koji slijedi Isusa Krista, kako to Isus od nas i očekuje i kako nam o svemu tome govori Njegovo Učenje. Stoga je Krist bio trideset i tri godine na ovoj Zemlji, znači u tijelu, koje mu je Bog za ovaj zemaljski život poklonio, kako bi nam On mogao posredovati sve to, što je Bog za nas, za cijelo čovječanstvo imao za reći! Jer, drugačije ljudi više nisu mogli slušati Boga.“ On (čovjek) ima potrebu biti povezan s Bogom. (…) A više od toga Isus Krist nije htio, više od toga Bog nije htio, to je zaista stvarno božansko Učenje, to je Učenje Isusa Krista, kako je On nama, kako je cijelom čovječanstvu dao za životni Put: Povezanost s Bogom, to, moji dragi prijatelji, to je sve!“ (04.12.1958.)

Bruno Gröning je Božić smatrao najsvetijim blagdanom godine. Pitao je:
„Što za vas znači taj blagdan, (…) Što za vas znači Kristovo rođenje? (…) Zašto je Bog poklonio Kristu ovdje jedan zemaljski život? Što je Bog time htio i zašto Krist bio ovdje? (…) Zar u pjesmi „Tiha noć, sveta noć“ ne stoji da je Krist Izbavitelj? (…) `Krist, Spasitelj je tu`. Da, moji dragi prijatelji, vi to pjevate, ali vi to ne znate, ne vjerujete u to, niste to primili u svoje srce! Vi nikada niste slijedili sve to, što nam je Isus Krist, kroz Njegovo Učenje, dao za ovaj naš zemaljski život ovdje.“ (04.12.1958.)

Iz vlastitog uvjerenja rekao je:
„Krist je uvijek među ljudima, On nije mrtav, smrt ne postoji, postoji samo izbavljenje!“ (05.10.1958.)

Bruno Gröningovo priznavanje Isus Krista i Njegovog Učenja ne znači da je on na bilo koji način bio dogmatičan ili netolerantan, Nikada nije tvrdio, da samo kršćanski put vodi k Bogu.

Naprotiv, jasno je izjavio:
„Meni je potpuno svejedno, kako će čovjek pronaći Boga, najvažnije je da on pronađe put k Bogu!“ (datum nepoznat)

„Najveći liječnik svih ljudi je i ostaje naš Gospod Bog!” (24.09.1949.)
„Tko vam je dao život? Jedino sam Gospod Bog! I On vam želi dati zdravlje!“ (Rujan 1949.)

Bruno Gröning se intenzivno zalagao za iznošenje činjenice kako ne postoji ni jedna neizlječiva bolest.

„Postoji mnogo toga, što se ne može objasniti, ali ništa, što se ne može dogoditi.“ (04.09.1950.) , bila je jedna od njegovih mnogobrojnih životnih mudrosti.

Smatrao je da je zdravlje božanski red u čovjeku, a bolest nered. Taj nered je nastajao uvijek tada, kada se čovjek ne bi ravnao prema Božjim Zakonima, a što se je često događalo i nesvjesno. Na taj je način zlo moglo prodrijeti u čovjeka.

„Isus Krist je znao, da svaka bolest dolazi kroz grijeh. Stoga je opominjao bolesne nakon iscjeljenja: „Od sada više ne griješi, kako te ne bi snašlo još nešto lošije.“ (B. Gröning vlastoručno)

Na žalost mnogi su, prema mišljenju Brune Gröninga, izgubili vjeru u to, da ih Bog može iscijeliti duhovnim putem.

„Koliko ljudi to znaju odbaciti (zanijekati), tako što su za sebe tvrdili i danas to još tvrde, kako su oni ljudi vjere, (…) i oni su uvijek vjerovali i molili Boga, a On ih nije uslišio, te oni nisu bili oslobođeni od zla. (…) Ja znam, (…), da su oni potpali pod jednu moć, to je moć navike, a da se s riječju „vjera“ samo tješe, ali u stvarnosti ne mogu vjerovati, je oni tu riječ „vjera“ još nisu primili u srce, još uopće nisu prešli na djela!“ (04.12.1958.)

Tu vjeru u Božju pomoć Bruno Gröning stavlja pod osnovni uvjet da bi se moglo doživjeti iscjeljenje duhovnim putem.

„Ako vi meni vjerujete, da ćete doživjeti iscjeljenje, tada vam je već pomognuto, samo vjerujte!“ (05.10.1958.)
„Tko u svoje zdravlje vjeruje, taj vjeruje u Boga.“ (vlastoručno)

Iz tog je razloga isto tako rekao:
„Pogrešno je kada vi pitate: ‘Što on može iscijeliti?’ Ne, vi trebate postaviti pitanje: „Koga on može iscijeliti?“ Vi se isto tako možete sami tome odupirati (…) Ali to onda nije moja krivnja!“ (05.09.1950.)
„Zar da vam govorim laž, trebam li vam reći da to ovdje ovisi o nekome, kao što sam ja? Ne, prijatelji, to ovisi o vama samima, kako vi primate Dobro.“ (05.10.1958.)

Osim toga objasnio je:
„Ja ne pitam ni jednog tražitelja pomoći kojoj religiji ili kojoj naciji on pripada. Čovjek je čovjek, mi ljudi smo svi samo djeca Božja, tu nema razlike (…)“ (05.09.1950.)

Za Brunu Gröninga su porijeklo, status, titula ili boja kože, bili potpuno nevažni, da bi u Ime Boga nekome mogao pomoći.

Ali jedan uvjet uvijek iznova je sasvim jasno isticao:
„Pomoć i iscjeljenje mogu zadobiti samo oni ljudi, koji imaju čvrstu vjeru u našeg Gospoda Boga. Tko ju je (…) međutim izgubio, a sada je spreman ponovno ju u sebe primiti, i njemu treba biti udijeljeno iscjeljenje.“ (27.08.1949.)
„To ovdje ovisi o čovjeku osobno, koliko se je oslobodio, da bi mogao primiti iscjeljenje, što znači, da on mora biti čist. Mora znati da ne smije optuživati Boga. Mora znati da se on obvezuje i osjeća taj savez života s Bogom. Tada je on čist.“ (27.08.1949.)
„Imajte povjerenje i jačajte vašu vjeru!“ (11.09.1949.)
„To ne bi trebalo biti samo tako, kako su si to ljudi do sada pretpostavljali, da jednom u tjednu, a to je nedjeljom, idu u Božju kuću (crkvu) i ondje mole, a time je onda to za taj tjedan obavljeno, (…). To je pogrešno! Ako ja kažem: ´Ja vjerujem u Gospoda Boga´, tada moram odgovarajuće tome biti čovjek, trebam biti uzor i moram pokazati da sam ja dobar čovjek.“ (17.10.1949.)
„Idite u Božju kuću (crkvu, hram), molite ondje pobožno, (ali) ne kao do sada – da su pojedinci, možda i većina, ondje odlazili samo da bi vidjeli kako je ovaj ili onaj čovjek odjeven i da bi o njemu govorili, i mnogo ostale prljavštine, (…) Tako se ne bi trebalo postupati, kada se ide u crkvu! Ondje se treba skromno i pobožno moliti i Gospodu Bogu zahvaliti za sve ono, što je On dobroga učinio za čovjeka.“ (17.10.1949.)
„Vjerujte u to, da vi niste sami, vjerujte da ste vi jedno Božje stvorenje, vjerujte da ste jedno Božje dijete! Vjerujte da vam Bog daje sve, što je On za vas, za svako živo biće odredio.“ (05.10.1958.)

No, Bruno Gröning je uputio i na to da nitko od Boga ništa ne smije zahtijevati. .

„Veliki dio vas je očekivao da odmah bude iscijeljen. To je jedan zahtjev. (…) Na vama je samo da zadobijete, da primite!“ (22.09.1950.)
„Često to ide brzo, ali tko se ukruti u očekivanju da to mora ići brzo – to pravo ne pripada ni jednom čovjeku, nešto takvo zahtijevati. Samo ne navaljivati i zahtijevati, nego Gospoda Boga zamoliti (…)” (10.09.1949.)

Poklon ozdravljenja također si nitko kod Brune Gröninga nije mogao ni kupiti. On je takve namjere striktno odbijao i takve ljude dijelom vrlo osorno odbijao od sebe.

„To Dobro, to božansko, ne možete si niti novcem, niti zlatom i briljantima ili tko zna čime što posjedujete, kupiti (…) Novac je moć, zdravlje je svemoć!“ (03.10.1958.)

Zdravlje je za njega bilo najdragocjenije dobro, a on je iscjeljenje označavao čak i kao „posvećenje“. Stoga je često govorio: „Biti bogat znači biti zdrav!“

On je Božju snagu nazivao iscjeljujuća struja( „Heilstrom“) i objasnio:
„Svako od ovih oslabljenih (oronulih) tijela pokazuje veliki nedostatak energije. (…) Što je gubitak energije veći, tim je potrebno duže i češće ponovno punjenje, dok tijelo ne skupi dovoljno energije da bi opet bilo upotrebljivo.“ (vlastoručno)
„Jedan čovjek, koji je nervozan – kažem ja – taj je bez energije, njemu je oduzeta energija, vlastita tjelesna energija.“(05.10.1958)
„Potrošnja energije je vrlo visoka (…) i stoga se on (čovjek) mora najozbiljnije pobrinuti za to da svakodnevno prima energiju. (…) Mislite svakodnevno na vaše tijelo, primajte svakog dana novu, znači dobru snagu. (…) A onda ćete nakon toga reći, ako primite dovoljno snage u sebe: ´Sada se osjećam dobro, sada se osjećam slobodnim´. Da, kako bi zlo, bolest uklonili, dragi prijatelji, za to trebamo mnogo, čak jako mnogo dobre snage, (…). A to će biti onda moguće, ako se on (čovjek) zna podesiti i priključiti na stvarno pravo božansko emitiranje (emisiju). Znači, Božje emitiranje možemo mi, može svatko u sebe primiti.“ (datum nepoznat)

Ljudi koji su prema uputama Brune Gröninga u sebe primili snagu, često izvještavaju da su u tijelu osjetili jedno mravinjanje (blage trnce) i snažnu toplinu u tijelu. Mnogi ovaj tjelesni osjećaj opisuju kao blago, ugodno strujanje, koje preplavljuje tijelo, često povezano s ugodnim osjećajem mira i lakoće.

Još i danas bivaju takvi fenomeni opisivani od strane ljudi, koji se potaknuti Učenjem Brune Gröninga otvaraju za Božju snagu. Božanska snaga onda sama po sebi traži mjesta u tijelu, u kojima mora djelovati.

Bruno Gröning je podučavao, da čovjek tijekom primanja božanske snage ne bi trebao prekrižiti ruke i noge, jer to sprječava prodiranje iscjeljujuće struje. Ruke se – s dlanovima okrenutim prema gore, kao cvjetne čašice – trebaju položiti na natkoljenice. Osim toga, optimalno bi bilo leđima se ne naslanjati na naslon stolice ili naslonjača.

„A sada vas molim da ruke, koje držite skupljene, da ih razdvojite.“ (09./10.09.1949)
“Molim vas, držite leđa otvorenima, a leđa danas imaju izlaz.” (04.09.1950)
„Oni, koji još imaju pokretljivo tijelo, oni ga svojevoljno toliko često ukoče (zgrče, prekriže). To je (…) moć, moć navike: noge prekrižiti jednu preko druge. Naravno da se on (čovjek) može malo glupirati, ali ne tada, kada želi primiti to Dobro, to božansko.“ (05.10.1958)

U autogenom treningu govori se također o takozvanom „kočijaškom držanju“. Objasnio je, da si ruke i noge trebamo pretpostaviti kao provodnike električne energije. Na području tehnike bi dodirivanje dva neizolirana provodnika dovelo do kratkog spoja. Nešto slično je i kod našeg tijela. Križanje ruku i nogu dovodi ovdje do zastoja protoka energije, tako da finije energije više ne mogu dobro protjecati. Čak i ako je neki čovjek primoran ležati u krevetu, on to može obaviti. I u ležećem položaju je moguće naučiti primati iscjeljujuću Božju snagu.

Osim toga, Bruno Gröning je objasnio da između primanja božanske energije i Božje zaštite postoji uska povezanost.

„Ako on (čovjek) prima u sebe Božju silu, tada ostaje u Božjem vodstvu, tada on ima zaštitu. No, ako izađe iz tog vodstva, tada nema Božju zaštitu, tada je bez vodstva.“ (05.10.1958)

Na osnovi tih objašnjenja postaje jasno koliko je elementarno važno svakodnevno si uzeti vrijeme za to, otići u mir i u sebe primiti božansku silu!
Jedna poslovica kaže: “U miru leži snaga!“

„Jer to mora on (čovjek) najprije učiniti: sa sebe otresti nemir, nemir uopće i ne primati, nego samo jedno: primiti mir, doći u mir (…), a tada on neće dobiti samo jedan dobar, jedan ugodan osjećaj, nego će tada primati dobre misli, misli iz dobrog, iz božanskog izvora.“ (26.12.1958)

Priroda, stvarna medicina:

Ne samo redovno primanje božanske energije, nego i primjena ljekovitih trava mogu pozitivno utjecati na proces iscjeljenja.

„Ja sam još uvijek za to: Ljekovite trave! Priroda daje čovjeku sve kroz sve to, što Gospod Bog daje da za nas raste. Zašto sve proizvoditi umjetno?“ (11.07.1949.)
„Sve to, što je ljudskom rukom umjetno stvoreno, postoji i u prirodnom obliku, bolje i lakše (…).“ (22.09.1950.)

On je često prigovarao da se je čovjek uputio umjetnim putom i ustanovio:
„Još uvijek nije mnogo učinjeno na području liječenja prirodnim sredstvima.“ (11.07.1949.)

On je u vezi s tim često upućivao na ono vrijeme, kada su ljudi još intenzivnije živjeli u skladu s prirodom.

„Prvi ljudi (…) uzimali su biljčicu u usta ili su je stavljali na neka mjesta (…) i oko je (na primjer) ozdravilo, sluh se je vratio. (…) Gospod Bog nas je postavio na ovu Zemlju i dao nam je sve za naš životni put, da bi se mi mogli i iscjeljivati.“ (07.09.1950.).

U vezi s tim često je naglašavao: „Natrag k prirodi! Natrag k našem Gospodu Bogu!“

„Kada to možete primiti? Ne ranije, nego što se osobno odvojite od zla, tako da zaista sa zlom nemate više ničeg zajedničkog. Prije neće moći doći do primanja. Prije to nije moguće. Tako, sada otvorite vaše srce i istresite zaista sve iz njega, odbacite sve te brige i nevolje!“

Elementarni sastavni dio Učenja Brune Gröninga je znanje o moći koje imaju misli.
Tražilac pomoći i iscjeljenja treba se potpuno svjesno odvojiti od svih negativnih misli, prije svega od misli o bolesti, od svih strahova, briga i nevolja.
„Pouzdaj se i vjeruj, božanska snaga pomaže i iscjeljuje“ , naglasio je Bruno Gröning uvijek iznova. Nutarnji, pozitivan stav postavio je on kao temeljni preduvjet da bi Bog mogao djelovati.

„Ne mislite na bolest, ne na prošlost.“ (19.09.1950.)

Bruno Gröning bi ponekad rekao, da mnogi ljudi formalno „sjede na njihovoj bolesti“ i ne odvajaju se od nje.

„Ako se on (čovjek) bavi sa svojim boljkama, tada uopće nije moguće da prima (iscjeljujuću silu).“ (07.09.1950.)
„Uvijek iznova se čovjek bavi time, što osjeća kao nevolju u svome tijelu. On to čuva i njeguje, čini sve moguće. On ne zna dalje ništa drugo činiti, jer mu je moć te navike toliko ušla u krv i meso, (…). On se zaista bavi s bolešću i time upropaštava i omalovažava svoje tijelo.“ (05.10.1958.)
„Ja kažem, tko se bavi svojom bolešću, taj ju čvrsto drži, ali tko je se želi osloboditi, a to zasigurno žele svi, taj neka ne misli na to, nego neka promatra svoje tijelo (…).” (23.09.1950.)
„Dobro ulazi samo ondje, gdje je loše uklonjeno.“ (31.08.1950.)

Znači, svjesno odvajanje od misli o bolesti je temeljni preduvjet za svako duhovno iscjeljenje. Stoga čovjek ne bi trebao reći: „To je moja bolest“, jer s tom misli on sve za sebe zadržava. Također ne bi trebao govoriti: „„Ja imam tu bolest“, nego: „Ja sam imao tu bolest“, kako bi se u sebi već od nje odvojio. Bruno Gröning je principijelno upozoravao tražitelje iscjeljenja da o bolesti ne govore (raspravljaju).

Za primanje iscjeljujućeg vala važno je da čovjek bude ispravno podešen (Einstellen), što znači na čvrstu vjeru u iscjeljenje i na ispravan „odašiljač“ – samog Boga!

Bruno Gröning je često iznosio tu usporedbu s radiouređajem. Svaka negativna misao stvara loš prijem. Bog odašilje uvijek samo Dobro, ali mnogi ljudi to ne mogu osjetiti, jer imaju pogrešan životni stav.

Preporučljivo je pri podešavanju (Einstellen) na božansku emisiju slušati neku ugodnu glazbu i jednostavno misliti na nešto lijepo. Mnogi pritom zamišljaju more, brda, slike šume ili nekog krajolika, zalazak Sunca ili slično. Tada treba obratiti pažnju na osjećaje u tijelu.

„Vi se na to samo trebate podesiti (Einstellen), kako bi tu primili stvarnu, božansku emisiju, bolje rečeno zadobili. Kako ćete zadobiti tu emisiju, to ćete već ustanoviti, ali uvijek iznova moram reći – tek onda, kada stvarno poklonite pažnju svome tijelu, ako pazite na to, što se u njemu događa. Mnogo manje oko njega, nego u njemu, u vašem vlastitom tijelu. Ako od okoline budete ometani, tada jednostavno zatvorite oči (…).“ (datum nepoznat)

Friedrich Retlow je pedesetih godina u svojoj brošuri „Iscjeljujuća struja Brune Gröninga – njena priroda i njeno djelovanje“ spomenuo još jedan važan aspekt u vezi pozitivnog razmišljanja:
„Posebno pri iscjeljenju iscjeljujućom strujom (…), prema čemu se materijalistički svijet odnosi s nevjericom i odbijanjem, postoji opasnost da se s nepovoljnim mišljenjima, zlobnim prosudbama navali na oboljelog (…) i time uništi njegova vjera u iscjeljenje i ozdravljenje. (…) Poneki ponovni povratak u ranije stanje bolesti posljedica je tog razarajućeg djelovanja negativnih misli. Misli su sile, koje imaju njihovo specifično titranje (frekvenciju) i zračenje, (…). Ako stoga bolesnici, (…), iz harmoničnog okruženja dobrih, povjerljivih ljudi spremnih pomoći, stupe u drugačije okruženje; podrugivača, sumnjivaca i nevjernika i ondje moraju ostati, tada iz već spomenutih razloga mogu nastupiti recidivi bolesti, čije uzroke izvanjski gledano nije moguće zapaziti. Stoga je to jedna zapovijed mudrosti, da se pri jednoj takvoj promjeni okoline, kao i uopće u kontaktima sa skepticima i neznalicama, o jednom takvom iscjeljenju pomoću iscjeljujuće struje po mogućnosti šuti. Tek kada je prijelazno vrijeme (do potpunog iscjeljenja) završeno i zdravstveno stanje učvršćeno i potvrđeno, trebamo slobodno o tome govoriti.“

Na moć misli, ne samo u odnosu na zdravlje, nego u svim životnim situacijama, upozorava se u mnogim knjigama današnjeg vremena, djelom u milijunskim nakladama. Autori kao što su dr. Joseph Murphy, Norman Vincent Peale, K.O.Schmidt, Dale Carnegie, Louise L.Hay i mnogi drugi, napisali su veličanstvene knjige o ovoj tematici.

Oni nastaju tada, kada protjecanjem iscjeljujuće struje tijelo biva vođeno iz prvobitnog stanja bolesti (nereda) u stanje zdravlja (reda). Pri tome moraju biti razgrađene i izbačene nagomilane nakupine otrovnih tvari.

Bruno Gröning je o tome rekao:
„Što ne pripada unutra, to mora biti izbačeno van!“ (datum nepoznat)

U reguliranju on nije vidio ništa drugo, nego jedan proces čišćenja, koji je kod nekih osoba jednostavno neophodan.

„Regulirajući bolovi moraju biti! Često to preplaši pojedine ljude, kada nastupi bol reguliranja, da je nastupilo pogoršanje. (…) Stoga vas želim upozoriti, kada nastupi bol reguliranja, da to strpljivo podnesete. Ne događa se ništa loše, nego samo to, da čovjek ozdravlja.“ (01.10.1949.)
„Ondje, gdje je sve bilo u neredu, zdravlje si mora izboriti prolaz (put) i toliko dugo na tome raditi, dok ovaj ili onaj bolesni organ potpuno dođu u red. Ne bojte se, pustite da to kroz vas prođe. To je ono Dobro, ono božansko!“ (23.09.1950.)
„Ovisi samo o veličini bolesti, koje ovaj ili onaj imaju u svom tijelu. Sve traje svoje vrijeme!“ (15.10.1949.)

Tako se, na primjer, često mogu pojaviti glavobolje.
„Tko dobije glavobolju, ja kažem odlično, jer tu mora djelovati, tu sada mora (iscjeljujuća struja) proći, kako bi djelovala na organ (…).“ (31.08.1950.)

Može doći i do bolova na mjestima, gdje je bolest „zasjela“. Reakcije, kao što su proljev, povraćanje i umor, između ostalih, također nisu rijetke. Bruno Gröning je taj proces reguliranja naznačio kao nešto vrlo pozitivno, jer je to znak da čovjek reagira na božansku silu i mehanizam čišćenja u njegovom tijelu započinje djelovati.

Iz područja homeopatije je također poznat pojam „prvobitno pogoršanje“. U spisima iz 16. stoljeća, poznatog liječnika Paracelsusa, jasno je navedeno da je i on znao za fenomen „prvobitnog pogoršanja“: „Tko želi ozdraviti, taj mora imati na umu, da to ne ide bez bolova (…) i kako mi našim znojem dolazimo do hrane, tako je to i ovdje: u znoju lica svog i s bolovima mi se oslobađamo bolesti.“ (Iz „Paracelsus – tajne“, str. 208.)

Ne treba ostati nespomenuto i to, da je bilo mnogo iscjeljenja i bez regulirajućih bolova, te da ih još i danas ima.

Prije svega je važno napomenuti, da se stalno treba biti pod liječničkom kontrolom. Bruno Gröning nije nikada savjetovao neposjećivati liječnike ili neuzimati lijekove!
To potvrđuju mnoge magnetofonske snimke njegovih predavanja.

Svojim jasnim riječima o zlome Bruno Gröning nije htio izazivati niti strahove, niti pripremiti tlo za nekakav religiozni fanatizam, nego modernog čovjeka poučiti i upozoriti ga na tu negativnu silu. Jer, postojanje zloga bilo je za njega uzrok za sav negativan razvoj na Zemlji, kao što su na primjer ratovi, epidemije, prirodne katastrofe i mnogo drugog.

„Da Sotona divlja ovdje, među ljudima, to se ne može dovoljno često reći.“ (19.09.1950.)
„Sotoni je uspjelo njegovo djelo. Njegovo djelo je ispunjeno!““ (23.09.1950.)
„Taj Sotona, (…) stvarno je uspio u tome da ljude sa svim mogućim namami; uspio je u tome čovjeka odvući s pravog, božanskog puta. On ga je namamio, on ga je zaveo i doveo na stranputicu, na kojoj se nalazi većina čovječanstva.“ (26.09.1950.)

Shodno tome Bruno Gröning je prije svega govorio o žudnji za vlašću i novcem, kojoj su mnogi potpali. Također je naglasio, da je nastojanje ka materijalnim dobrima mnoge zadržalo od nastojanja prema Bogu.

„Zlo nastoji svim silama ljude uvijek iznova spriječiti u tome da započnu ići dobrim Putom (…).“ (26.12.1958.)

On je također objasnio kako zlo može zadobiti moć nad ljudima i to – kroz misli.

Boga je predstavio kao Izvor dobrih misli, a Sotonu kao izvor zlih misli. Ljudi moraju uvijek iznova provjeravati, odakle dolazi neka misao i je li vrijedno primiti ju. Loše misli bi svaki čovjek trebao odbijati, kao što su misli osvete, zavisti, pohlepe i sl.

I ponovno je opominjao:
„Zlo će se početi braniti. Zlo će uvijek učiniti sve, da ne bi moglo biti uklonjeno. A zlo je tako lukavo i zna se posvuda ušuljati i išuljati.“ (04.12.1958.)

Stoga je Bruno Gröning od ljudi zahtijevao da vode borbu protiv zla, znači da se u sebi odupiru protiv svega toga, što se je kao ono loše prozrelo. Jasno je tvrdio da bez borbe nema pobjede.

Priznanje Krista u Novom Testamentu o postojanju jedne sotonske moći u današnje je vrijeme, od strane liberalnih teologa na žalost protumačeno kao vremenski uvjetovana pogrešna interpretacija. Naizgled to ne odgovara slici svijeta jednog „prosvijećenog“ čovjeka.

To u pozadini skriva veliku opasnost. Već je Augustin rekao: „Moć đavla ja najmoćnija ondje, gdje se više ne vjeruje u njegovo postojanje.“

Bruno Gröning je toga bio svjestan i stoga je čovječanstvo pozvao na veliki preokret:
„Dvojci gospodara, moji dragi prijatelji, ne možete služiti. Ne na jednoj strani zlome, a na drugoj strani Bogu. (…) Sve to, što ste do sada u ovom zemaljskom životu spoznali kao zlo, morate potpuno odbaciti u stranu. Zlome morate okrenuti leđa; vi morate ići drugim Putom. I stoga vas pozivam na veliki preokret! Kročite Putom, kako vam je on od Boga – svima nama kroz Krista – određen.“

Glavni preduvjet da bi se ponovno vratilo natrag k Bogu, Bruno Gröning je opisao riječima:
„On (čovjek) mora postati poslušan Bogu. On mora doći pod Božje vodstvo, bez toga nema života!“ (05.10.1968.)

Na žalost mnogi su se učinili ovisnima o pogledima i mišljenjima ljudi iz njihove okoline, čime je put k poslušnosti Bogu bio zakrčen.
Zato je Bruno Gröning ponovno najozbiljnije opominjao:
„Prijatelji, samo nemojte biti ovisni o ljudima, nego samo o Jednom, kao što u stvari i jeste: Svi smo mi ovisni o Bogu!“ (05.120.1958.)

„Zar čovjek ne želi biti slobodan? Ali njemu je od prije ta sloboda, koju mu je Bog dao, oduzeta, od ljudi koji su u neznanju, koji su živjeli samo u uvjerenju da ovo ili ono mora biti tako i da se čovjek tomu mora podvrgnuti. Tada je on (čovjek) postao poslušan ljudima! I stoga on više nije mogao slušati ono, što mu je Bog imao za reći. I stoga on više nije stajao pod Božjim vodstvom. Tu je postao nezaštićen i bez prava!“ (05.10.1958.)

Ta dilema poslušnosti ljudima je, prema našem uvjerenju, na žalost u današnje vrijeme vrlo često prisutna i u mnogim religijama i spiritualnim pokretima. Uvijek iznova netko daje smjernice, iznosi takoreći „volju Boga“, a svi ostali to trebaju slijediti. Tko ne slijedi postaje najčešće autsajder ili „crna ovca“. Mnogi bivaju proganjani, izopćeni ili isključeni. Ovakvim postupcima se pojedine ljude obeshrabruje i oduzima im se vlastita sposobnost odlučivanja. Tko se prepusti takvom ovisničkom odnosu, taj nikada neće naučiti u sebi osjećati vlastiti božanski glas ili vlastitu savjest i neće imati jasan osjećaj, što je za njega dobro, a što loše. Stoga je očigledno jedna fatalna pogreška iz svoje ruke predati odgovornost za vlastiti život!

„Poslušaj u tišini svoju savjest. Potpuno isključen (od vanjskih podražaja) osluhni tu svoju savjest, odvojen od poslova oko sebe, odvojen od riječi oko sebe i odvojen od misli oko sebe. Osluhni sebe iznutra (…), ta tvoja savjest će ti odgovoriti. A kakav bude taj odgovor, tada ga uvaži, on je jedini istinit, jer ta savjest, to je tvoja duša, a tvoja duša je božanska, to je Bog u tebi.“ (Listopad, 1955.)

U jednom predavanju Bruno Gröning je zahtijevao od ljudi, da sami sebi postave jedno pitanje. Nakon kratke stanke pitao ih je, jesu li u srcu dobili odgovor. Neka žena, koju je oslovio, to je potvrdila. Bruno Gröning se je tome radovao i izjavio u smislu:„Vidite, Vi uopće ne trebate pitati Gröninga. Sve se nalazi u Vama samima!“
Mnogi svjedoci toga vremena izvještavali su, kako Bruno Gröning u principu nije odobravao da ga ispituju.

Zasigurno put ka samopouzdanju nije uvijek lak. Bruno Gröning je u vezi toga rekao:
„Vježbajte, moram reći to „vježbajte“, vježbajte samopouzdanje!“ (05.10.1958.)

Objasnio je dalje:
„Samopouzdanje je pouzdanje u Boga!“ (datum nepoznat)

Naravno da je potrebna prilična porcija hrabrosti, da bi se izgubio strah od pogrešnih odluka. Zasigurno ćemo ponekad „pasti na nos“. Međutim, to nije loše, ako smo spremni učiti iz pogrešaka. Samo tako će s vremenom biti moguće sve jasnije opažati nutarnji glas srca. Treba se jednostavno u tome vježbati, a ne učiniti se ovisnim o nekakvim tarot-kartama, visku ili nekakvom guruu. Samo tako moći će se ostvariti to, što se u „Oče naš“ uvijek iznova izgovara: „Bože, neka bude Tvoja Volja!“

„Postoji li neko načelo, prema kojemu se može usmjeriti cijeli svoj život? Da, ljubav prema bližnjemu!“ (vlastoručno)

– to pravilo Brune Gröninga pojašnjava njegovo duboko, nutarnje opredjeljenje. Vrlo često on se osvrće na ovu centralnu točku njegova Učenja.

„Čovjek je stvorenje ljubavi. Što je stvoreno u ljubavi, može samo u ljubavi živjeti. Bog je ljubav!“ (vlastoručno)

Tu ljubav, naglašava on, može čovjek u sebe primiti – znači ljubav prema Bogu, prema samome sebi i ljubav prema bližnjemu – ako se koncentrira na Boga i zamoli Ga za to.
Širenje ljubavi među ljudima on vidi kao garanciju za razvoj stvarnog mira na Zemlji.

„Vi trebate biti čovjek prema ljudima. Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe! Ne biti zloban, ne pogrešan, nikome ne činiti loše. Vi trebate svi biti dobri, dobri među sobom. Trebate znati da pripadate jedni drugima, bilo siromašan ili bogat.“ (27.08.1949.)

„To se kao čovjek već može učiniti, svom sučovjeku pomoći. Kada to svatko čini, tada je na Zemlji ponovno mir.“ (19.09.1950.)

Svakodnevno djelovanje u ljubavi prema bližnjemu bio je za njega također put ka stvarnoj, nutarnjoj sreći.

„Dragi prijatelji, ako dobro ne činite samo sebi, nego i vašim bližnjima, tada je to stvarno služenje Bogu. Tada ćete također primiti i Božju plaću. Vjerujte mi. Ne budite bezosjećajni, nego primite mnogo dobroga, primite u sebe Božju ljubav, tada ste i vi sami drugačiji. Tada nemate brige i nesreće, naprotiv: tada ste jedan čovjek koji se raduje životu. Tada se ubrajate u sretne ljude (…). Koliko sretan je ovaj ili onaj, ako ovdje ili ondje spasi jedan ljudski život, ako se kaže da je istaknut kao spasilac. Kakav osjećaj sreće u sebi ima taj čovjek tijekom cijelog svog života. (…) Tko je već nekome pomogao, također i nekom najbližemu, pitam vas, nije li to za vas bio osjećaj sreće? Ako ste mu omogućili samo jedan konak, ako ste mu dali samo jednu stolicu ili nešto, što on nije mogao kupiti, ako je to bio i krevet, (…) komad odjeće, to je bio osjećaj sreće! (…) A koliko bi bio ljepši, koliko veći, mislim ovdje taj osjećaj sreće, ako imate i možete dati više. A još veća sreća će vas obuzeti kada s vašim bližnjim dijelite. (…) Sva ta hladna srca, dragi prijatelji, moraju ponovno biti ugrijana. Mi moramo bližnjemu reći, da smo mi svi ista stvorenja, da smo svi stvoreni samo od Jednoga, mi svi imamo zaista samo jednog, jedinog Oca, kojemu pripadamo i koga trebamo slijediti. Čovjek je ostao bez ljubavi. Upravo stoga sam nakratko spomenuo rat, koji je proizveo nesreću i jad. Ljudi su se ohladili. Postali su brutalni. Oni idu, kako se to često kaže – preko leševa. Bog ne napušta ni jednog čovjeka, ali su ljudi napustili Boga! (…) I stoga su postali bezosjećajni, stoga su se ohladili, stoga imaju jedno tako hladno srce.
Oni nemaju niti osjećaj prema bližnjemu. (…) Nesreća i jad su danas najveći. A sada dolazi Bog i poziva vas natrag. On vas opominje na povratak Dobru. Da, opominje vas da to pružanje ljubavi, koje je svima odredio, primite u sebe, (…)“ (06.10.1958.)

“Ja pred ljudima stojim samo kao jedan putokaz, koji im ponovno pokazuje Put, kojega je čovjek tijekom tisućljeća malo po malo napustio. (…) Hoće li se oni za taj Put odlučiti, to nije moja nadležnost, to je osobna stvar svakog čovjeka.“ (29.09.1950.)

Bruno Gröning je uvijek iznova naglašavao da se jednostavno osjeća obveznim služiti istini i da ju ima hrabrosti neukrašenu i riječima današnjeg vremena, iznijeti dalje.
„Sada imam ovdje namjeru svakog čovjeka voditi na dobar Put, ali ja mu moram reći istinu.“ (06.10.1958)

No, on kaže i to: No, on kaže i to: „Ja ne znam mnogo, ja znam samo to, što ljudi danas više ne znaju.“ (datum nepoznat)

Njegove pouke, pri istovremenom primanju božanske iscjeljujuće sile, koje je Bruno Gröning kao jedan transformator smio proslijediti dalje, mnoge su ljude zaista dovele do zdravlja. Očigledno mu je ta sila u posebnoj mjeri dotjecala, tako da ju je on, kao jedan transformator, već prema potrebi, mogao prosljeđivati dalje.

Ali uvijek iznova je naglašavao:
„Ne iscjeljujem ja, nego Ono vodi ljude samo k njihovom ozdravljenju.“

Odbijao je svaku zahvalu upućenu njemu osobno.
„Kome je dodijeljena pomoć, taj neka za to zahvali Gospodu Bogu, a ne malom Gröningu. Ja sam ništa, naš Gospod Bog je sve!“ (31.08.1949.)
„Ja kažem (…) uvijek iznova (…): Ne zahvaljujte meni, zahvalimo za to Bogu. Ja uvijek zahvaljujem Bogu što to smijem činiti, što Mu smijem služiti (…). Kako ćete vi Bogu pokazati zahvalnost, to ostavljam vama samima.“ (03.10.1958.)
„Vjerujte da ja nisam ništa više, nego samo vaš pomagač! Vjerujte, moji dragi prijatelji, da ja nisam ništa drugo, nego samo Božji sluga, što i vi možete postati, samo ako želite, samo ako tako postupate! I vjerujte, moji dragi prijatelji, da ja nisam ništa drugo, nego jedan alat, jedan Božji alat (…).“ (04.12.1958.)
„Ja jesam i ostajem jedno dijete, ja sam samo jedno dijete Božje, ništa više!“ (05.10.1958.)

Bruno Gröning je konzekventno odbijao svaki oblik kulta osobe.
„Ja nisam imao namjeru sebe uzdići, ne, ja sam uzdignut tek od strane bolesnika.“ (01.10.1949.)

Iako je uvijek iznova upućivao na to, da ga se treba smatrati samo kao pomoćnika, bilo je ljudi koji su se prema njemu odnosili fanatički i doslovno ga obožavali (smatrali božanstvom). Stoga je on jasno izjavio:
„Ja niti od jednog jedinog čovjeka ne želim biti slavljen (veličan). Ja nisam Bog, nego samo božanski, kao i svaki od mojih suljudi!“ (17.10.1955.)

Njegovo obećanje, „Ako Bog želi, ja ću pomagati i dalje!“ (datum nepoznat), već se odavno ispunilo. Nebrojeni izvještaji o iscjeljenjima današnjeg vremena potvrđuju, da on duhovnim putem ovaj zadatak pomagača i dalje obavlja iz jedne onostrane dimenzije.

Prije svega je njegovo Učenje kamen temeljac na tom Putu ka zdravlju i nutarnjem zadovoljstvu, ako se stvarno primi u srce. Tako se trebaju razumjeti i njegove riječi:
„Kada jednom ne budem bio na ovoj Zemlji, tada svako iz sebe osobno može doživjeti pomoć i iscjeljenje.“ (datum nepoznat)