Opterećenje: 2019. sam primijetio bol u desnom zglobu pri pokretima i naprezanju. Do studenog 2019. postupno je postajalo sve bolnije. Nisam mogla iscijediti mokru krpu, nisam mogla koristiti volan i ručicu mjenjača dok vozim, nisam mogla koristiti miša na računalu, nisam mogla otvoriti bocu, baš sve aktivnosti desnom ruku bez probadajuće boli, koja me je tjerala da opustim mišić, tj. to se refleksno događalo da ispustim predmet iz ruke, jer snaga u ruci spontano opada. Čak i uz normalne pokrete zglob je bolio. Između karpalne kosti palca i radijusa, odnosno zgloba, mišić je bio toliko stvrdnut, da je bila vidljiva oteklina. Ovo iznimno osjetljivo mjesto na ruci izazivalo je oštru bol čak i pri laganom dodiru. Na kraju se ta bol proširila na moju podlakticu.

Budući da mi je rad sada bio izrazito otežan, otišla sam kod kirurga, u prosincu 2019. Dijagnosticiran mi je MSS (miofascijalni bolni sindrom) i napravljen je rendgenski snimak, da bi se stanje jasnije vidjelo. Vidio je i artrozu u zglobu. Kaže da se terapeutski ne može učiniti ništa, osim nositi zavoj i maksimalno zaštititi zglob. Ali to više ne bi zacijelilo, naprotiv, s godinama bi se stanje pogoršalo. Želio je pričekati godinu dana da vidi hoće li biti potrebna operacija, kao posljednja mjera. Sanacija bi trajala oko godinu dana. Budući da sam dugo godina upoznata s Učenjem Brune Gröninga, znam da je sve izlječivo. Smio sam zadobiti već nekoliko iscjeljenja primajući iscjeljujuću struju. Naravno, od samog početka ovih simptoma Einstellen sam se na iscjeljenje.

Svaki dan se Einstellen na iscjeljujuću struju, a i od liječnika sam dobivala odgovarajuće terapije. Stoga sam pustila liječnika da govori, on ipak samo obavlja svoju dužnost i želi pomoći pacijentima na svoj način konvencionalne medicine. No, s bolesti sam prešla na Regelungen. Tako sam psihički izgradila zid ispred doktorove dijagnoze i svog tijela i rekla si: “Neću to prihvatiti!”

Štitila sam zglob, koliko sam mogla i povremeno ga bandažirala pri radu. U zadnjih 1,5 godinu bilo je nekad jače, nekad manje bolno, ovisno o naprezanju.

Iscjeljenje: U lipnju 2021. mogla sam prisustvovati Satu Zajednice, koji je vodio stari, ali mlad u srcu, suvremenik Brune Gröninga. Tijekom Sata Zajednice svaki je prijatelj smio držati u desnoj ruci kuglicu, koju je Bruno sam oblikovao tijekom svog života i napunio ju božanskom snagom. Bruno Gröning je ovu kuglu napravio posebno za Satove Zajednice.

Kad sam ju uzeo u ruku, ruka, a posebno prsti su mi se počeli tresti i kugla je postala teška (ne toliko teška da bi mi mogla ispasti iz ruke), ali je bila osjetno teža, jer je to jedna lagana kugla napravljena od staniolskih folija. Nakon nekih 5 minuta predala sam ju dalje prijateljici, ali kako sam joj nakratko došaptala svoje osjećaje s kuglom, primijetila je da je meni ona potrebnija i nakon par minuta mi ju je ponovno dala u ruku. Opet isti drhtaj i težina.

Sljedećeg sam dana primijetila da mogu slobodno i bez boli pomicati zglob u svim smjerovima, čvrsto ga stisnuti, staviti punu težinu na njega i pritisnuti osjetljivo mjesto bez izazivanja oštre boli. Tek tada sam shvatila da sam dobila iscjeljenje od MSS sindroma.

Kada sjedite na Satu Zajednice i doputeno vam je da držite kuglicu u ruci, prirodno je da tražite potpuno iscjeljenje, ali uglavnom se misli na neko određeno opterećenje, kojeg biste se prvo htjeli riješiti. Tako sam i ja mislila. Nije bio MSS, o tome nisam ni trenutka razmišljala. Čak ni kad sam osjetila reakciju u ruci.

Bruno Gröning nije želio nikakvu zahvalu za primljeno iscjeljenje: “Nemojte zahvaljivati meni, zahvalite Bogu.” Želio je samo da napišemo izvještaj o iscjeljenju. Zato pišem svoj izvještaj o iscjeljenju s velikom zahvalnošću Bogu i njegovom pomoćniku Bruni Gröningu. Svako iscjeljenje je Božji dar.