U jesen 1989., u dobi od 19 godina, doživio sam prvi astmatični napadaj. Bilo mi je jako teško disati i čuo sam zviždanje pri svakom udahu. Bilo je jako strašno, jer je uvijek postojao strah da neću dobiti dovoljno zraka i da ću se ugušiti. To se ponavljalo svaka 3-4 tjedna. Zatim sam otišao liječniku, koji mi je napravio alergološku i plućnu probu. Dijagnoza je bila alergijska astma, uzrokovana alergijom na mačju dlaku, grinje iz kućne prašine, pelud breze i pelud raznih trava. Pitao sam svog strica, koji je desetljećima bio astmatičar. Upozorio me da moram biti oprezan i da može biti još gore. Liječnik mi je prepisao aerosol “Alergospazmin”, koji mi je, udahnut tijekom napadaja, odmah pročistio pluća i omogućio mi slobodno disanje. Učestalost napadaja se povećala, a time i uporaba lijeka. Kihao sam vrlo često i nos me bolio, jer sam morao često ispuhivati nos. Također su me počele svrbjeti oči i bio sam jako umoran i slabo fizički izdržljiv. Tijekom godina simptomi su se povećavali. Sjećam se nekoliko burnih reakcija na mačju dlaku, zbog kojih sam osjećao akutni nedostatak zraka. U jednom je slučaju jedno oko jako nateklo. Nakon nekoliko sati bez mačje dlake, polako sam se opet počeo osjećati bolje. Na odmoru u Italiji, nakon noćnog napadaja astme, spavao sam vani na vrtnoj ležaljci, jer je u kući navodno jednom bila mačka i ja sam reagirao na nju. Akutni napad dogodio se i tijekom noćenja kod rodbine, jer je na svježoj posteljini i po cijelom stanu bilo puno mačje dlake. Stara prašina, npr. u podrumu ili iza ormara, uvijek je brzo dovela do gore opisanih reakcija. Maramice i aerosol bili su moji stalni pratioci.

Godine 1998. mogao sam kroz trogodišnju strogu dijetu bez životinjskih bjelančevina, prema receptu dr. Bruker, postići značajno poboljšanje, ali sam bio daleko od iscjeljenja. Osim toga, od 2008. do 2015. odlazio sam k klasičnom homeopati, koji me liječio svakog proljeća i kojemu dugujem daljnje poboljšanje. Ali nitko me nije mogao iscijeliti. Mislio sam da ću zbog ovoga morati patiti cijeli život.

U ožujku 2015. uveden sam u Učenje Brune Gröninga. Prvi put, kad sam se Einstellen, osjetio sam osjećaj mira i pomislio: “Tako je jednostavno, predajem jednostavno sve i povezujem se s božanskim izvorom i tada ću ozdraviti”. Bio sam presretan pri toj pomisli. Nisam osjetio iscjeljujuću struju, ali sam osjetio mir i tišinu. Od tada se Einstellen dva puta dnevno. Fizički nisam osjetio iscjeljujuću struju, ali sam znao da je tu i da djeluje. “Prepustiti se” bilo je lakše reći, nego učiniti. Mentalno sam se oslobodio stresa, a zatim, kratko vrijeme kasnije, ponovno prihvatio sljedeću misao: „Morao sam kihnuti, onda je alergija još uvijek tu. Vjerojatno se zavaravam.” Nakon razgovora s voditeljem Zajednice, saznao sam da ću se morati ponovno odreći opterećenja i držati se toga! Nije mi dopušteno ponovno prihvatiti bilo kakve misli, koje imaju veze s opterećenjem. Uspio sam to jedan dan, ali sam se drugi dan zatekao, kako na nečije pitanje “Jeste li alergični?” odgovaram s “Da” i tako sam opet privukao opterećenje. Stoga sam to uvijek iznova otpuštao, čim nisam uspijevao odagnati misli o oprterećenju. Nakon nekoliko tjedana primijetio sam, da mi je sve lakše. Bilo je manje misli o opterećenju i nekoliko sam ih uspio odagnati. Kao i kod fizičkog treninga mišića, moja volja je ojačala i tako je bilo sve lakše i lakše. U nekom trenutku više si nisam dopustio razmišljati o opterećenju. Kad god bi mi takva misao pala na pamet, rekao sam sebi: “Ne, to je laž. Ja sam Božje dijete, zdrav sam.” Svaki put kad sam kihnuo pomislio sam: “Pomaže, iscjeljuje božanska moć”. Znao sam da ću ozdraviti, samo Bog zna kada, jer ovdje ne mogu ništa tražiti, a ozdravljenje je djelo Božje milosti.

Godine 2017. osjećao sam se puno bolje, što sam primijetio posebno u proljeće, jer nisam morao odmah ujutro ispuhati nos; mogao sam slobodnije disati. Kada sam došao u kontakt s mačkama, primijetio sam samo lagano peckanje, ništa više. Smanjilo se i kihanje. Čak smo se preselili na mjesto okruženo velikim stablima, uključujući breze i sad se osjećam dobro. Stanje mi se iz godine u godinu popravljalo. Danas, 2020. godine, potpuno sam oslobođen alergijskih reakcija i napadaja astme. Opet mogu maziti mačke i bez ikakve nelagode boraviti u sobama u kojima je i bila mačka.

Nedavno sam pomogao oko selidbe i bilo je mnogo prašine, koja sad kod mene nije izazvala nikakvu reakciju. Trebalo je vremena, milost ozdravljenja mi je dana i na tome sam zahvalan Bogu, našem najvećem Liječniku. Zahvaljujem Bruni, koji nas je podsjetio na Kristovo Učenje i uputio me na taj Put.