Kratka biografija o Bruni Gröningu
Ovdje vam želimo dati kratak pregled faza u životu Brune Gröninga.
Ako želite više detaljnih informacija, posjetite stranicu “Knjige / CD-i / Filmovi”. Tamo ćete imati mogućnosti naručiti, između ostalog, „Bruno Gröning – Život i Učenje“, knjigu s detaljnijim uvidom u njegov život, kao i filmove o njegovom životu i Učenju.
Novinski izvještaji nadilazili su jedni druge. U jednom malom gradiću u Westfalen govorilo se je da je iscijelio jednog dječaka. Tisuće ljudi iz zemlje i inozemstva dolazili su ka Wilhelmsplatzu u Herfordu.
Sve više ljudi izvještavalo je o nesvakidašnjim iscjeljenjima, koja su se dovodila u vezu s Brunom Gröningom. Čak i oni, od liječnika dijagnosticirani kao neizlječivi, očigledno su ozdravljali.
No, odmah su se i protivničke snage učinile uočljivim.
Tada su u časopisu „Revue“ odlučili pridonijeti znanstvenom razjašnjenju ovog „fenomena Gröning“. U Heidelberškoj „Ludolf-Krehl-Klinici“, a pod pokroviteljstvom prof. dr. Weizsäckera, trebala bi biti istražena ta „iscjeliteljska metoda“ takozvanog „čudotvornog doktora“. Bruni Gröningu bi tada, u slučaju pozitivnog rezultata, bila uručena stručna ekspertiza. Time bi mu bio oslobođen put ka slobodnom djelovanju.
Liječnici su se pokazali impresioniranim. U „Revue“ je prof. dr. Fischer iznio vrlo pozitivne utiske oko događaja u Heidelberškim ispitivanjima. On je očigledne Gröningove iscjeliteljske uspjehe pripisao njegovoj prirodnoj nadarenosti.
Prof. dr. Fischer napravio je Gröningu jednu ponudu, koju on međutim nije prihvatio, pošto su s njegovog gledišta bili zahtijevani neprihvatljivi uvjeti. Vjerovao je, da se iz cijele te stvari želi napraviti trgovina. Odbijajući Gröning stav u vezi ove ponude bio mu je vrlo negativno izložen. Obećana stručna ekspertiza nikada mu nije bila uručena.
Novinski izvještaji nadilazili su jedni druge. U jednom malom gradiću u Westfalen govorilo se je da je iscijelio jednog dječaka. Tisuće ljudi iz zemlje i inozemstva dolazili su ka Wilhelmsplatzu u Herfordu.
No, odmah su se i protivničke snage učinile uočljivim.
Tada su u časopisu „Revue“ odlučili pridonijeti znanstvenom razjašnjenju ovog „fenomena Gröning“. U Heidelberškoj „Ludolf-Krehl-Klinici“, a pod pokroviteljstvom prof. dr. Weizsäckera, trebala bi biti istražena ta „iscjeliteljska metoda“ takozvanog „čudotvornog doktora“. Bruni Gröningu bi tada, u slučaju pozitivnog rezultata, bila uručena stručna ekspertiza. Time bi mu bio oslobođen put ka slobodnom djelovanju.
Liječnici su se pokazali impresioniranim. U „Revue“ je prof. dr. Fischer iznio vrlo pozitivne utiske oko događaja u Heidelberškim ispitivanjima. On je očigledne Gröningove iscjeliteljske uspjehe pripisao njegovoj prirodnoj nadarenosti.
Prof. dr. Fischer napravio je Gröningu jednu ponudu, koju on međutim nije prihvatio, pošto su s njegovog gledišta bili zahtijevani neprihvatljivi uvjeti. Vjerovao je, da se iz cijele te stvari želi napraviti trgovina. Odbijajući Gröning stav u vezi ove ponude bio mu je vrlo negativno izložen. Obećana stručna ekspertiza nikada mu nije bila uručena.
Međutim, nakon što su bili štampani prvi novinski izvještaji o njegovom dolasku u Bavarsku, glasovi o tome proširili su se kao požar. Nastala je ogromna novinarska vreva.
U najkraćem vremenu ponovno je došlo do masovnog okupljanja. U jednom danu ponekad je dolazilo i do 30000 ljudi.
Ponovno se je pokrenula i liječnička komora. Iscjeljenja nebrojenih ljudi bila su od strane liječnika ili zanijekana ili proglašena rezultatom masovne sugestije. U međuvremenu završeni i predstavljeni kino-dokumentarni film o Gröningu liječnici su najoštrije napali. To je izazvalo pravu oluju protesta.
Ponovno se je pokrenula i liječnička komora. Iscjeljenja nebrojenih ljudi bila su od strane liječnika ili zanijekana ili proglašena rezultatom masovne sugestije. U međuvremenu završeni i predstavljeni kino-dokumentarni film o Gröningu liječnici su najoštrije napali. To je izazvalo pravu oluju protesta.
U Münchenu je Bruno Gröning po prvi puta morao pred sudom odgovarati radi neodobrenog obavljanja liječenja. No, bio je kako u prvoj, tako i u drugoj instanci, 19. svibnja 1952., proglašen nedužnim.
Bio je uvjeren u to, da mu nitko ne može zabraniti održavati predavanja o vjeri. Pravo izražavanja mišljenja uzeo je sada i za sebe u zahtjev i vjerovao kako je konačno pronašao put, koji se zakonom ne može osporiti.
Poslovi u mutnom od strane njegovih suradnika, koji su iza njegovih leđa iz te cijele stvari htjeli napraviti profit, tijekom svih tih godina dodatno su narušili njegov ugled.
Kobno za Brunu Gröninga bilo je i to, da su mnogi svjedoci na sudskom procesu opisivali njegovo djelovanje medicinskim pojmovima, tako da se je sumnja o kršenju „Zakona o iscjeliteljima i terapeutima“ još više učvrstila. Govorilo se je o „čudotvornom doktoru Gröningu“, njegova su predavanja smatrana terapijom i t.d., kao što je bila navika opisivanja posjeta liječniku. Na taj je način Bruno Gröning osuđen radi ponovnog kršenja „HPG“-a na novčanu kaznu od 2.000 DM. No, bio je oslobođen optužbe ubojstva iz nehaja.
Iako je presuda na prvi pogled izgledala pozitivna, to je za Brunu Gröninga bilo neprihvatljivo. Izgledalo je da su sada onemogućena čak i predavanja o vjeri. Osim toga, radi visokih troškova sudskih procesa upao je u velike financijske poteškoće.
Od 14. do 16. siječnja, 1958. godine, došlo je ponovno do sudskog procesa protiv Gröninga, jer je Državno odvjetništvo podnijelo žalbu protiv donesene presude, srpnja 1957. godine.
Bruno Gröning je bio uvjeren da se odavno više ne radi o pravdi i nepravdi, nego se radi samo o tome, da se njega konačno stavi „iza rešetaka“. Ovoga puta zaista su ga osudili na novčanu kaznu od 5.000 DM radi prekršaja „HPG“-a, a odjednom su ga smatrali krivim i za ubojstvo iz nehaja u slučaju djevojke „Ruth Kuhfuß“, te ga dodatno osudili i na uvjetnu kaznu zatvorom u trajanju od osam mjeseci.
Poslovi u mutnom od strane njegovih suradnika, koji su iza njegovih leđa iz te cijele stvari htjeli napraviti profit, tijekom svih tih godina dodatno su narušili njegov ugled.
Kobno za Brunu Gröninga bilo je i to, da su mnogi svjedoci na sudskom procesu opisivali njegovo djelovanje medicinskim pojmovima, tako da se je sumnja o kršenju „Zakona o iscjeliteljima i terapeutima“ još više učvrstila. Govorilo se je o „čudotvornom doktoru Gröningu“, njegova su predavanja smatrana terapijom i t.d., kao što je bila navika opisivanja posjeta liječniku. Na taj je način Bruno Gröning osuđen radi ponovnog kršenja „HPG“-a na novčanu kaznu od 2.000 DM. No, bio je oslobođen optužbe ubojstva iz nehaja.
Iako je presuda na prvi pogled izgledala pozitivna, to je za Brunu Gröninga bilo neprihvatljivo. Izgledalo je da su sada onemogućena čak i predavanja o vjeri. Osim toga, radi visokih troškova sudskih procesa upao je u velike financijske poteškoće.
Od 14. do 16. siječnja, 1958. godine, došlo je ponovno do sudskog procesa protiv Gröninga, jer je Državno odvjetništvo podnijelo žalbu protiv donesene presude, srpnja 1957. godine.
Bruno Gröning je bio uvjeren da se odavno više ne radi o pravdi i nepravdi, nego se radi samo o tome, da se njega konačno stavi „iza rešetaka“. Ovoga puta zaista su ga osudili na novčanu kaznu od 5.000 DM radi prekršaja „HPG“-a, a odjednom su ga smatrali krivim i za ubojstvo iz nehaja u slučaju djevojke „Ruth Kuhfuß“, te ga dodatno osudili i na uvjetnu kaznu zatvorom u trajanju od osam mjeseci.
Njen put doveo ju je do poznanika liječnika i istraživača oboljenja od raka dr. Grabona. Na osnovi rendgenskih snimaka kod Gröninga je ustanovljena dijagnoza raka želuca u uznapredovanom stadiju. Prema savjetu dr. Grabona Gröning se je uputio u privatnu kliniku dr. Bellangera, uglednog specijaliste za operacije karcinogena, u „Rue Henner“.
8. prosinca 1958. godine Bruno Gröning je ondje operiran, ali je njegovo stanje bilo lošije nego su to očekivali.
„Razaranje u Bruninom tijelu je užasno. To je potpuna nutarnja spaljenost. Kako je on ovako dugo (…) mogao živjeti, to mi je zagonetka. Međutim, kraj je blizu.“
Gröning je preminuo 26. siječnja 1959. godine u 13.46 sati u Parizu. On sam često je izjavljivao, da je to za njega najsretniji trenutak, kada konačno bude smio napustiti ovo tijelo i otići duhovnom domu, natrag ka svom Ocu.
„Razaranje u Bruninom tijelu je užasno. To je potpuna nutarnja spaljenost. Kako je on ovako dugo (…) mogao živjeti, to mi je zagonetka. Međutim, kraj je blizu.“
Gröning je preminuo 26. siječnja 1959. godine u 13.46 sati u Parizu. On sam često je izjavljivao, da je to za njega najsretniji trenutak, kada konačno bude smio napustiti ovo tijelo i otići duhovnom domu, natrag ka svom Ocu.
„Razaranje u Bruninom tijelu je užasno. To je potpuna nutarnja spaljenost. Kako je on ovako dugo (…) mogao živjeti, to mi je zagonetka. Međutim, kraj je blizu.“
Gröning je preminuo 26. siječnja 1959. godine u 13.46 sati u Parizu. On sam često je izjavljivao, da je to za njega najsretniji trenutak, kada konačno bude smio napustiti ovo tijelo i otići duhovnom domu, natrag ka svom Ocu.